Novosti > Andrić nam je, kao Hrist, svima oprao noge

Objavljeno: 26-Jul-2018

Andrić nam je, kao Hrist, svima oprao noge

About Us

Najposjećenije veče književnog programa ovogodišnjeg Grada teatra bilo je predstavljanje novog romana Vladimira Pištala „Sunce ovog dana – Pismo Andriću“, koje se po mnogo čemu pokazalo kao kulturni događaj u Budvi.

Njegovo gostovanje na Trgu pjesnika, kao i nekih ranijih godina, iznova je uvjerilo brojnu publiku (na maloj pjaceti gotovo da nije bilo mjesta ni za stajanje), zašto je Pištalo pisac čija su djela prevođena na više od dvadeset jezika (romani „Milenijum u Beogradu“, „Tesla, portret među maskama“, za koji je dobio NIN-ovu nagradu, knjige poetske proze „Slikovnica“, „Manifesti“, „Noći“ i „Kraj veka“, zbirke priča „Vitraž u sećanju“, „Priče iz celog sveta“, dve neobične literarno-biografske knjige „“Aleksandride“, bajkovite povesti o životu Aleksandra Makedonskog, novele „Korto Malteze“), i zbog čega je, na svjetskoj književnoj mapi, posljednjih godina najvidljivije ime sa ovih prostora.

Razgovor sa Pištalom o novom romanu koji je od prošle godine, kada je objavljen, već stigao na bestseler liste u inostranstvu, upriličio je Nenad Šaponja, kritičar i urednik izdavačke kuće „Agora“, koja je objavila knjigu „Sunce ovog dana – Pismo Andriću“. Otvarajući pitanje o tome šta nama Ivo Andrić danas znači, da li je on samo značka, Nobelovac, neko ko je odredio sve ove naše države, one bivše jugoslovenske, ovaj jezik na kome govorimo, i postavimo jednu književnu platformu spram koje mi postojimo u svijetu, Šaponja je istakao da nam ovaj roman daje percepciju, susret dva pisca, Andrića i Pištala.

„Nije ovo biografija, niti priča o Andriću, ovo je priča o Andriću u nama, priča o 'Suncu ovog dana', što je inače naziv jedne rane Andrićeve pjesme, ali to je bilo 'Sunce onog dana', sada već, iz ove perspektive. Vladimir je uspio da napravi muzičko djelo koje se čita, jednu muzičku kompoziciju u šest stavova koja se bavi neuhvatljivim stvarima, tim Andrićem u nama, u kontekstu ne samo sunca ovog dana, nego postoji u njoj i putopis iz ovog dana ka Andriću. To je knjiga čudesnog otrežnjenja, nečega drugačijeg od onoga što je okamanjeni Andrić“, istakao je Šaponja.

„Uvijek sam imao utisak da je Andrić nekako neshavćen, isto kao što je bio neshvaćen njegov glavni junak, iako je teško reći u njegovom ogromnom opusus ko je glavni junak. Za mene je to Salko Ćorkan, koji je više od dvadeset godina živio u pripovjedanju Andrića, Salko koji je oduvijek bio tužan, sam i nesrećan, koji je radio najniže i najgore poslove, i kome su se svi podsmijevali.Naročito su se podsmijevali njegovoj zaljubljivosti. I kada se Salko zaljubio u neku igračicu na žici i govorio o svojoj ljubavi, gazde koje su mu plaćale večeru i piće stavljali bi mu fišek od hartije, pa bi mu ga zapalili na glavi dok se on ispovijeda“, kazao je pisac.

Pištalo je rekao da je uvijek mislio da je Andrić emotivno jako sličan jednom drugom umjetniku s kojim ga ne povezuju, a to je veliki italijanski reditelj Federiko Felini.

„Feliniju su najzanimljiviji likovi na dnu društva, likovi koji jedva vladaju i svojom trijeznom pameću i svojim dostojanstvom. A takav je upravo Ćorkan, Ćorkan koji se stalno tukao po grudima i govorio 'Srce je u mene', kao konačno, najviši argument i pozivanje na dušu, na srce. Uvijek sam mislio da bi se to moglo reći za Andrića, koji je imao potpuno drugu reputaciju, hladnog i bezstrasnog čovjeka. Ima jedna narodna poslovica koja kaže. 'Ko se ne da poznati, gledaj ga s kime se miješa'. A pisac se miješa sa svojim junacima, i to su ti ljudi kakav je je Ćorkan. Malo je ljudi koji su na vrhu društva koji zanimaju Andrića, on je mislio da se na dnu života najbolje vidi život. Ima i drugih poslovica koja kaže, 'Kako hljeb izgleda zavisi od toga da li se gladan ili ne'. I ja pretpostavljam da hljeb bolje izgleda gladnima, pretpostavljam da život bolje izgleda onima koji su gladni života, a gladni života su ljudi na dnu društva, kojima u ovome svijetu ne samo da nema dovoljno hljeba i ogrijeva, nego i dostojanstva. I Andrić je mislio da upravo ti ljudi, koji su željni svega, a naročito dostojanstva, najbolje vide ovaj život i sve što on predstavlja, jer je najvažniji začin u svakom jelu glad, a glad za životom je najvažniji začin u pričama o životu. I to je taj Salko Ćorkan koji se udara  u grudi i govori 'Srce je u mene'. Ali ga niko ne vidi, i meni se čini da je Andrić, koji je vidio i shvatio tolike ljude, da je sam bio nevidljiv i neshvaćen, jer ljudi su vidjeli u njemu samo njegov uspjeh, njegovu rezervisanost, a srce o kojem je on toliko govorio nikada nisu vidjeli“.

Andrić je, kako je istakao Pištalo, razumio tolike ljude, njegova skala razumijevanja je nevjerovatna, razumio je žene, stare ljude, bolesne, sve naše denominacije – Muslimane, Srbe, Hrvate, Jevreje...i to uvijek vidjeći ih iznutra, ne onako kako neko nešto projektuje na ljude, nego kako ti ljudi vide sebe iznutra.

„To je glavna karakteristika Andrićevog i ličnog književnog bića. On je na neki način, kao Hrist, činom dubokog razumijevanja, svim tim ljudima oprao noge. Meni se čini da nismo imali očiju za čovjeka koji je imao oči za tolike ljude, nismo imali srca za čovjeka koji je imao srca za tolike oči, i da je Andrić na vrhu društva, jer je u jednom trenutku bio ambasador i zamjenik ministra spoljnih poslova, isto kao Čorkan mogao da se udari u grudi i kaže srce je u mene, a da su mu to srce, ta duša i dobrota, koji su mu bili važniji od svega drugog, ostali neprimjećeni“.

Ovim romanom, kako je objasnio, Pištalo zapravo dovodi u pitanje taj uobičajeni način na koji vidimo Andrića i govorimo o njemu, i ova knjiga je napisana da bi ljudi otkrili jednog duhovitijeg, drugačijeg čovjeka, sve ono što je bilo izvan zvanične fasade njegove ličnosti, a što je bila njegova suština.

„Andrić je svoju čežnju smatrao svojom suštinom, a meni se čini da mi mrtvim očima gledamo mrtvog Andrića, da ga ne razumijemo, i moja namjera je bila da živim očima pogledamo u živog Andrića. On je pisac mladosti, sirotinje i emancipacije, i ostao je takav do kraja života, bez obzira na to kako su ga zamišljali. I mi njega čitamo u ovom vremenu, koje je vrijeme nekolonijalizma, i tu ta priča zatvara krug. Jer, ovdje se radi o Andrićevim temama koje su univerzalne teme – tema smrti, prolaznosti, ljubavi, dobrote, dostojanstva, putovanja...Andrić je mislio da čovjek jeste svoja čežnja, a to nije ono što predstavlja njegovu zvaničnu biografiju, već ono što je najskrovitije u njemu i što ga definiše“.

Dobrota i sirotinja

„Andrić je smatrao da je uloga ljudske dobrote veoma važna, a nemojte zaboraviti kako su niske bile polazne osnove u njegovom životu – ako zanemarimo neke legende, bio je sin školskog podvornika, alkoholičara, koji je umro kada mu je bilo dvije-tri godine, a majka mu je bila slabo pismena. Ona ništa svijetu nije imala da pokaže, nego sirotinsko srce i stare ruke sa tragovima rada. Andrić nikada nije zaboravio od kakvih je ljudi potekao, bi oje pisac sirotinje i izrazite emancipacije, i toga se nikada nije odrekao, ni kao Nobelovac, dobrota je uvijek bila njegov interes“, kazao je Pištalo.

Nezasnovana mantra o muslimanima

U cijelom jednom poglavlju svog romana, Pištalo obrađuje i Andrićev odnos prema muslimanima, i kkao je istakao, manipulativna tumačenja njegovog djela u ratnim, devedesetim godinama na ovim prostorima.

„Kada ljudi govore o njegovoj rezervisanosti prema muslimanima onda oni, po mome mišljenju, pričaju apstraktno. U knjizi navodim trideset pozitivnih primjera kada Andrić govori zaista divne stvari o muslimanima – o Alihodži Muteveliću, koji je tako veličanstveno opisan, o Fati Avdagini i njenom ocu, nad kojim čovjek može da zaplače...Andrić kaže da ni jedna vjera ne sahranjuje svoje mrtve sa toliko smirenosti i poštovanja i prihvatanja života kao što to radi islam, priča o svom divnom doživljaju Burse, a kada polazi u Tursku, kaže: 'Ni u jednu zemlju nisam polazio sa ovoliko skromnosti i želje da učim'. Ja mislim da su manipulativne priče o Andriću više jedna mantra koja se predaje kao neka štafeta bez čitanja“.

26.07. – Vuk Lajović - Vijesti    

26-Nov-2018
Dodjela nagrade "Grad teatar" 2017/ 2018.

13-Nov-2018
„Scene iz bračnog života“ povodom Dana opštine u Budvi

13-Nov-2018
Iz plemena starih Azra...

13-Nov-2018
Milica Grujičič dobitnica nagrade "Ardalion" na 23. Jugoslovenskom pozorišnom festivalu, Užice 2018.

13-Nov-2018
Paradoks održavanja osovine patrijarhata

2-Nov-2018
Dobitnik nagrade "Grad teatar" za pozorišni doprinos za 2017/18. godinu IGOR VUK TORBICA

31-Oct-2018
Budva Grad teatar u konkurenciji za „Ardaliona”

17-Sep-2018
Drama velikog španskog pesnika i ljubitelja slobode

17-Sep-2018
Živimo vrijeme poraza ljudskosti

28-Aug-2018
Našim političarima ne odgovara pomirenje naroda

21-Aug-2018
Trag vremena - štit, knjiga i nakit

21-Aug-2018
Muzika i umjetnost bez granica

21-Aug-2018
Kad u teatru neko posegne za poezijom uvijek ima publiku

20-Aug-2018
Društvo se i danas treba emancipirati da bi razumjelo ženu

20-Aug-2018
Moramo prestati da živimo strahove malih razlika

19-Aug-2018
Žmurimo pred stvarima koje su izvan zakona, morala, dostojanstva

19-Aug-2018
Kleža uvijek ima publiku

17-Aug-2018
Godine koje su određivale sudbinu generacija

17-Aug-2018
Univerzum bezbrojnih kombinacija

17-Aug-2018
Nušić kao rijetko koji pisac poznaje naš mentalitet

17-Aug-2018
Nušić naš balkanski i svagdanji

15-Aug-2018
Neliberalizam nam ukida kritičko mišljenje I humanizam

14-Aug-2018
Na srpskoj književnoj sceni su faraoni i karteli

14-Aug-2018
Ništa kod Vučića nije fascinatno da zasluži scenu

13-Aug-2018
Studija od izuzetnog značaja za pozorišnu umjetnost regiona

13-Aug-2018
Društvo banalizuje klasike

12-Aug-2018
Opseg emocija skratili smo na najmanji broj

12-Aug-2018
Autentično i impulsivno čitanje Lorkine poezije

11-Aug-2018
Premijera „Krvavih svadbi“ ispraćena ovacijama

9-Aug-2018
Autentično i impulsivno čitanje Lorkine poezije

9-Aug-2018
Impulsivna predstava koja pripada Mediteranu

9-Aug-2018
Večeras predstava kakvu Grad teatar zaslužuje

8-Aug-2018
Klasika nije i ne može biti dogma

7-Aug-2018
Svaki čovjek može da bude glumac, ali pitanje je ko je pravi umjetnik

7-Aug-2018
Živim svoj lični feminizam

7-Aug-2018
Veliki, plemeniti gospodin pozorišta

6-Aug-2018
Spomenik crnogorskom pozorištu

6-Aug-2018
Glupost je postal instrument vladanja

3-Aug-2018
Priča o sistemu i stradanju pojedinca

2-Aug-2018
Glas žena iz manjih sredina

1-Aug-2018
Zašto se vječno smijemo Nušiću

1-Aug-2018
Đorđo Sladoje predstavio novu zbirku poezije na Trgu pjesnika u Budvi

30-Jul-2018
Istina nikada nije nova, samo je nov način na koji se priča

27-Jul-2018
Svaka generacija mora ponovo reći šta je istina

27-Jul-2018
Mediteran u djelima crnogorskih slikara

26-Jul-2018
Andrić nam je, kao Hrist, svima oprao noge

24-Jul-2018
Da biste znali kuda idete, morate da imate elitu

24-Jul-2018
Dvoržak za ekstazu publike

23-Jul-2018
Mitologija nije nego vidljiva, odnosno nevidljiva estetika

22-Jul-2018
Šekspir u parodiji ovoga vremena

NAPOMENA: “Grad teatar” ima isključivo pravo izmjene programa ili učesnika navedenih u programu, tj. otkaza nastupa pravnim ili fizičkim licima sa kojima nije zaključen pisani ugovor do dana nastupa.