Novosti > Glas žena iz manjih sredina

Objavljeno: 2-Aug-2018

Glas žena iz manjih sredina

About Us

-U Crnu Goru sam se zaljubila prije par godina, kada sam se uspela na njen najviši vrh na Durmitoru, zapravo službeno nije najviši, nije Bobotov kuk, i to mi je bilo prekarsno iskustvo. U Budvi ranije nisam bila, dio njenog Starog grada me silno podsjeća na Trogir, na ona mala, poznata mediteranska mista, a turistički dio mi liči na podivljali i bjesnoćom zaražen turizam, kakav je danas, nažalost, gotovo na kompletnom Mediteranu. Festival Grad teatar i ovaj Trg pjesnika mi se čine kao civilizacijski kontrast tom turističkom ludilu, koje je prisutno i u Splitu, iz kojeg dolazim – ovim riječima započela je svoje književno veče poznata hrvatska spisateljica Tanja Mravak.

Nekrunisana kraljica splitskog festivala “Pričigin”, kako je najavio kritičar Vladimir Arsenić koji je s njom razgovorao na Trgu pjesnika, stigla je pred budvansku publiku sa novom knjigom, zbirkom priča “Naša žena”, u izdanju kuće “Hena com”. Prije predstavljanja njenog novog bestselera, Arsenić je podsjetio da je Tanja Mravak osvojila čitaoce i kritiku u regionu prvom, debitantskom knjigom kratkih priča “Moramo razgovarati”, koja je osvojila nagradu “Jutarnjeg lista” za najbolje prozno djelo 2010, nagradu DHK za autorski prvijenac, priznanje “Slobodne Dalmacije” za kulturu.

Prije razgovora, publika Trga pjesnika imala je priliku da vidi kako popularna književna “performerka” izvodi priču “Meso”, koju je pročitala.   

Mravak, koja se percepira kao jedna od najzanimljivijih pripovjedačica na ovdašnjoj književnoj sceni, a zaposlena je u splitskom Centru za autizam, izjavila je da je njena nova knjiga dala glas ženama iz manjih sredina, i da joj je upravo to bilo jako važno.

-Riječ je, zapravo, o prikazivanju realiteta ženske svakodnevice, svaka je priča ispripovijedana i iz specifične perspektive, a ja u njima ne prosuđujem što jest i što nije ispravno. A postoji puno tema o kojima se ne govori, postoji puno svakodnevnih situacija koje nisu osvješćene ni u ženama ni u muškarciam, i možda je najveći kompliment mojoj knjizi dala jedna obična žena, koja mi je nakon promociji prišla i rekla da nikada ne bi osvjestila koliko, zapravo, besmisleno razgovara, dok nije pročitala knjigu i shvatila šta im želim reći. To mi je bilo, osim kritike Arsenića, silno važno. I to je ono šta želim, i svakodnevno nastojim i u samoj sebi osvjestiti, a to su ta sitna previranja i sitne uloge svakodnevne na koje su žene navikle, i na koje su navikli i muškarci. Postoji puno žena, primjera radi, koje misle da imaju prava obući muža, muškarca, onako kako su one zamislile. Postoje još stotine takvih primjera, i to se sve prešutno događa. Oni prešutno jedni drugima brišu osobnost, to se događa u oba smjera, i još misle da imaju prava na to.  

Žene iz njenih priča su generacijski, obrazovanjem, svjetonazorima, bračnim stanjem i svim ostalim karakteristikama vrlo različite, jednako kako su različita i njihova očekivanja od sebe i od njihovih poimanja “ženske uloge u društvu”. Milje je uvijek patrijarhalan, uglavnom dalmatinska provincija ili Zagora, ali kako je istakla, pišući ove priče nije imala nikakve feminističke porive.      

-Nisam imala ni u jednome trenutku tu primisao da se ove priče čitaju u feminističkom ključu, mada stalno nekako dobijam ta pitanja. Meni je bio cilj prikazat, ne bih rekla samo ženu, nego ljude u nekavim njihovim unutaranjim previranjima. Kako se to poslije tumačilo, ja ne mogu uticati niti mogu razmišljati tuđim mozgom. Imala sam čak raznorazne sukobe i na književnoj i na feminističko sceni, i kao osoba nepripremljena na sukob, odbila sam da učestvujem u tim raspravama, što je opet protumačeno kako se nisam dovoljno zauzela za “žensko pitanje”. Prije svega, ne vjerujem da se može deklarativno izričući nešto puno toga promjenit. Uostalom, ja dolazim iz male i patrijarhalne sredine, sa roditeljima koji su niti intelektualci, niti su se bavili kulturom, bili su nekakavi radnici u socijalizmu, i sve što sam uspjela, uspjela sam sama. Mislim da je to taj feminizam i emancipacija kojega ja živim, i nemam potrebu to definirat nekim deklarativnim rečenicama.

Tanja Mravak govorila je i o svojevrsnom humoru u svojim pričama, koji je na najboljoj tradici poznatog splitskog humora, i autora okupljenih oko nekadašnjeg “Feral tribjuna”.

-Humor se nekako sam nametne, i u tim pričama, kao i u životu - što je situacija dramatičnija, to me više humor izvlači. Humor je, više manje sublimacija svega, on je vrhunski oblik komunikacije, kako je rekao jedan pametan čovik, a na kraju krajeva je i odličan ispusni ventil – dok se ne možete nasmijati sebi, svojim manama, mislim da niste kompletna osoba – istakla je gošća iz Splita.

 

Nedostatak komunikacije

Kako je istakla popularna književnica iz Splita, najveća saznanja o komunikaciji saznavala je u Centru za autizam u kojem radi. 

-Tu su osobe koje ne mogu ne se samo na bazičnom nivou komunicirati, nego nemaju ni temelje, ni koncept komunikacije. One ne znaju da nekome treba reći ili dati do znanja da nešto trebaju ili žele, većinu komunikacije koju nauče je uzročno-posljedična. Dakle, ako se dijete u dućanu baci i lupa nogama, shvatiće da se čokolada dobija lupanjem nogama. Taj ekstremni oblik nedostatka komunikacije svakako mi je otvorio to kompletno polje, i puno sam o tome razmišljala koliko svi mi imamo svoje kodove, i to negdje jesu korjeni mojih prića. Jako često ćete to isto čuti u raznoraznim ljubavnim vezama, u “ljubićima”, u ozbiljnoj književnosti i u filmovima – kako nisi vidio, kako sam nisi vidio i zaključio što želim, morao si iz mog ponašanja znati. Ali, niko nije dužan nas tumačiti.

 

Ljepota kratke priče

Tanja Mravak govorila je i o žanrovskoj razlici između romana i priče, samom značaju kratke priče, i o svojoj silnoj radosti kada je Nobelovu nagradu za književnost 2013. dobila kanadska spisateljica Alis Manro. 

-To me je uvjerilo da se za kratku priču može dobiti i najprestižnije svjetsko priznanje, kao što ga je dobila Alis Manro, koja nikada nije objavila ni jedan roman, a u obrazloženju za Nobelovu nagradu je pisalo da joj se dodjeljuje upravo kao majstorici suvremene kratke priče – rekla je Tanja Mravak, ističući i značaj brojnih spisateljica iz našeg regiona, koje su se pojavile na književnopj sceni posljednjih desetak godina. 

 

2.08. - Vijesti

26-Nov-2018
Dodjela nagrade "Grad teatar" 2017/ 2018.

13-Nov-2018
„Scene iz bračnog života“ povodom Dana opštine u Budvi

13-Nov-2018
Iz plemena starih Azra...

13-Nov-2018
Milica Grujičič dobitnica nagrade "Ardalion" na 23. Jugoslovenskom pozorišnom festivalu, Užice 2018.

13-Nov-2018
Paradoks održavanja osovine patrijarhata

2-Nov-2018
Dobitnik nagrade "Grad teatar" za pozorišni doprinos za 2017/18. godinu IGOR VUK TORBICA

31-Oct-2018
Budva Grad teatar u konkurenciji za „Ardaliona”

17-Sep-2018
Drama velikog španskog pesnika i ljubitelja slobode

17-Sep-2018
Živimo vrijeme poraza ljudskosti

28-Aug-2018
Našim političarima ne odgovara pomirenje naroda

21-Aug-2018
Trag vremena - štit, knjiga i nakit

21-Aug-2018
Muzika i umjetnost bez granica

21-Aug-2018
Kad u teatru neko posegne za poezijom uvijek ima publiku

20-Aug-2018
Društvo se i danas treba emancipirati da bi razumjelo ženu

20-Aug-2018
Moramo prestati da živimo strahove malih razlika

19-Aug-2018
Žmurimo pred stvarima koje su izvan zakona, morala, dostojanstva

19-Aug-2018
Kleža uvijek ima publiku

17-Aug-2018
Godine koje su određivale sudbinu generacija

17-Aug-2018
Univerzum bezbrojnih kombinacija

17-Aug-2018
Nušić kao rijetko koji pisac poznaje naš mentalitet

17-Aug-2018
Nušić naš balkanski i svagdanji

15-Aug-2018
Neliberalizam nam ukida kritičko mišljenje I humanizam

14-Aug-2018
Na srpskoj književnoj sceni su faraoni i karteli

14-Aug-2018
Ništa kod Vučića nije fascinatno da zasluži scenu

13-Aug-2018
Studija od izuzetnog značaja za pozorišnu umjetnost regiona

13-Aug-2018
Društvo banalizuje klasike

12-Aug-2018
Opseg emocija skratili smo na najmanji broj

12-Aug-2018
Autentično i impulsivno čitanje Lorkine poezije

11-Aug-2018
Premijera „Krvavih svadbi“ ispraćena ovacijama

9-Aug-2018
Autentično i impulsivno čitanje Lorkine poezije

9-Aug-2018
Impulsivna predstava koja pripada Mediteranu

9-Aug-2018
Večeras predstava kakvu Grad teatar zaslužuje

8-Aug-2018
Klasika nije i ne može biti dogma

7-Aug-2018
Svaki čovjek može da bude glumac, ali pitanje je ko je pravi umjetnik

7-Aug-2018
Živim svoj lični feminizam

7-Aug-2018
Veliki, plemeniti gospodin pozorišta

6-Aug-2018
Spomenik crnogorskom pozorištu

6-Aug-2018
Glupost je postal instrument vladanja

3-Aug-2018
Priča o sistemu i stradanju pojedinca

2-Aug-2018
Glas žena iz manjih sredina

1-Aug-2018
Zašto se vječno smijemo Nušiću

1-Aug-2018
Đorđo Sladoje predstavio novu zbirku poezije na Trgu pjesnika u Budvi

30-Jul-2018
Istina nikada nije nova, samo je nov način na koji se priča

27-Jul-2018
Svaka generacija mora ponovo reći šta je istina

27-Jul-2018
Mediteran u djelima crnogorskih slikara

26-Jul-2018
Andrić nam je, kao Hrist, svima oprao noge

24-Jul-2018
Da biste znali kuda idete, morate da imate elitu

24-Jul-2018
Dvoržak za ekstazu publike

23-Jul-2018
Mitologija nije nego vidljiva, odnosno nevidljiva estetika

22-Jul-2018
Šekspir u parodiji ovoga vremena

NAPOMENA: “Grad teatar” ima isključivo pravo izmjene programa ili učesnika navedenih u programu, tj. otkaza nastupa pravnim ili fizičkim licima sa kojima nije zaključen pisani ugovor do dana nastupa.