Samostalna izložba: Reč i misao. Velika apstraktna slika, 2026.
Umjetnica: Irena Lagator Pejović

Kustos: Branislav Dimitrijević

Izložba će biti otvorena do 1.08.2026.

Interaktivna instalacija prikazuje knjige izdavačke kuće „Rad,“ osnovane 1949. godine u socijalističkoj Jugoslaviji. Proizvodeći priručnike za posleratnu obnovu kroz Radnički univerzitet, ova izdavačka kuća postala je jedna od najprestžinijih u regionu. Njena edicija „Reč i misao,“ pokrenuta 1959. godine, bila je prva pristupačna kolekcija džepnog formata koja je demokratizovala pristup jugoslavenskoj i svjetskoj književnosti kroz masovni tiraž. U savremenom svijetu, ova edicija komunicira materijalne tragove zajedničkog kulturnog naslijeđa.

Knjige, dostupne publici za čitanje, svojim uniformnim crvenim koricama formiraju monohromatsku površinu koja podsjeća na apstraktnu sliku, ukidajući razlike između visoke umjetnosti i masovne kulture. Ističući književnost kao umjetnost i kvalitet prevoda kao esencijalnu poslijeratnu infrastrukturu, instalacija kritički propituje neoliberalnu tržišnu logiku savremene umjetnosti, predlažući alternativu: umjetnost kao kolektivni resurs koji otjelovljuje brigu, pluralnost, jednakost i pristupačnost kao sredstva reprezentacije.

Rad je postavljen u desakralizovanoj bazilici Santa Maria in Punta iz IX vijeka, u okviru jubilarnog festivala Grad teatar Budva. U trenutku u kojem se biblioteke bombarduju, univerziteti zatvaraju a pristup znanju postaje privilegija, uzeti knjigu u ruke i čitati je u javnom prostoru postaje politički gest. Ove knjige, stranice koje su prelazile granice jezika, geografija i klasa, bile su namijenjene svima. Upravo ta pristupačnost danas zvuči kao radikalan zahtjev u svijetu u kojem je znanje sve češće roba, a ne pravo.

Knjiga je prostor lične i kolektivne memorije. Kroz prevode sa više od dvadeset jezika, „Reč i misao“ je bila infrastruktura slobode govora prije nego što je taj pojam postao politička fraza. Danas, kada se taj pristup sužava, svakodnevni objekat knjige poprima dimenziju hitnosti, postaje istovremeno poetski i politički, prostor nade, brige i kritičke refleksije. Knjiga povezuje generacije i u tome se pronalazi mogućnost kritičkog otpora savremenoj kolonizaciji naše percepcije. U vremenu u kojem se slike proizvode brže nego što se mogu razumjeti, sposobnost da se od mišljenja stvori slika postaje jedan od najvažnijih oblika slobode.

Irena Lagator Pejović je umjetnica i teoretičarka umjetnosti čija se postmedijska i postkonceptualna praksa odvija na presjeku savremene umjetnosti, kritičke teorije i ekokritičkog istraživanja. U svom radu istražuje razarajuće mehanizme neoliberalnog poretka, brisanje arhitektonskog naslijeđa, komodifikaciju javnog prostora i kolonizaciju percepcije. Centralno mjesto u njenoj praksi zauzima bavljenje ekologijom i efektima klimatskih promjena, sagledano kroz prizmu ekozofije Félixa Guattarija i njegovih triju nerazdvojnih registara: ekološkog, socijalnog i subjektivnog. Na internacionalnoj sceni savremene umjetnosti prisutna je od 2000. godine. Vanredna je profesorka na Univerzitetu Donja Gorica u Podgorici. Predstavljala je Crnu Goru samostalnom izložbom na 55. Bijenalu u Veneciji (2013). Izlagala je u institucijama poput Pinakothek der Moderne u Minhenu, MG+MSUM u Ljubljani, Muzeja MAXXI u Rimu, La Triennale di Milano, Kunsthal Charlottenborg u Kopenhagenu, Istanbulskog bijenala, White Box Art Center u Njujorku i Salzburger Kunstverein, između ostalih. Medju brojnim nagradama, dobitnica je UNESCO nagrade za promociju umjetnosti na 4. Cetinjskom bijenalu i nagrade 24. Memorijala Nadežde Petrović. Njeni radovi nalaze se u brojnim privatnim i javnim kolekcijama, među kojima izdvajamo: FRAC Marseille, Villa Pacchiani Santa Croce sull’Arno, MSU Beograd i MSUCG Podgorica. Zajedno sa Natalijom Vujošević uređuje projekat Arhiv Cetinjskih Bijenala (ISU+FPNJ).

www.irenalagator.net

Moderator: Aleksandar Ćuković

Andrija Radulović rođen je 1970. godine u Podgorici, gdje je završio osnovnu i srednju školu. U mornarici u Istri bio je 1988/1989. godine. Istoriju je studirao na Univerzitetu Crne Gore, a Fakultet razredne nastave završio je na Novosadskom univerzitetu.

Radulovićev pjesnički prvijenac – pjesnička zbirka „Pogled s mosta“, izlazi iz štampe 1994. godine, u izdanju „Unireksa“, a zatim slijede knjige poezije: „Znak u pijesku“ (Grad pisaca, Herceg Novi, 1995), „Ponoć na Donu“ (Obodsko slovo, Rijeka Crnojevića, 1997), „Ognjeno rebro“ (Stupovi, Andrijevica, 1998), »Riječ sa juga / izbor kratkih pjesama na ruski jezik“  (Oktoih, Podgorica, 2000), „Anđeo u pšenici“ (Apostrof, Beograd ; Udruženje književnika Crne Gore, Podgorica, 2002), „Ogneno rebro“  (na bugarskom jeziku), Sofija, 2003, „Coasta de boc« (na rumunskom jeziku), Trgovište, 2006, „Sniježna azbuka“ (Oktoih, Podgorica, 2007), „Zvono“ (poema), Unireks, Podgorica, 2008, „Bivše kraljevstvo“ (Udruženje književnika Crne Gore, Podgorica, 2010), „Снежная азбука“ (na ruskom jeziku), Tver – Podgorica, 2011, „Snežna azbuka“ (na slovenačkom jeziku), Ljubljana, 2013, „Jezerski vrh“ (antologija poezije povodom 200-godišnjice Njegoševog rođenja), Književno društvo „Njegoš“, Nikšić – Štampar Makarije, Beograd, 2013, „Bijela pčela Volta Vitmena“ (Obodsko slovo, Podgorica – Štampar Makarije, Beograd, 2015), „Kad bih plakao kao vinograd“ (Unireks, Podgorica ; Beograd 2018).

Radulović je dobitnik brojnih domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja. Između ostalog, dobitnik je sljedećih nagrada:

Nagrada „Božidar Vuković Podgoričanin“ – Nagrada Udruženja književnika Crne Gore (na Međunarodnom sajmu knjiga, Podgorica 2008. g); Godišnja nagrada Udruženja književnika Crne Gore „Marko Miljanov“; Laureat međunarodnog književnog festivala – Zlatno pero Rusije (Moskva); Tverska Gramota za visoki doprinos u razvoju crnogorsko-ruskih kulturnih veza i za knjigu »Sniježna azbuka«(Ministarstvo kulture Tverske gubernije-Rusija); Gramota Literarnog muzeja Bugarske (Sofija); Balkanika – Nagrada festivala pjesnika Balkana (Rumunija); Međunarodna nagrada za poeziju „Naji Naaman“ u Libanu; „Boris Kornilov“ (Sankt-Peterburg, Rusija); Internacionalna nagrada „Nosside“, UNESKO (Italija); Nagrada Udruženja književnika Srbije „Simo Matavulj“ (Beograd); „Kočićevo pero“( regionalna nagrada, Banja Luka-Beograd); Povelja Aninoasa (Rumunia),Zlatna značka Kulturno prosvetne zajednice Srbije;  Vukova povelja;  Diploma izuzetnosti Međunarodnog maratona poezije Lenart (Slovenija).

Poezija Andrije Radulovića prevedena je na ruski, engleski, bugarski, italijanski, rumunski, španski, grčki, mađarski, arapski, danski, slovenački, makedonski, poljski, švedski, ukrajinski, francuski, bjeloruski, njemački, hebrejski, češki ,  slovački  i svahili jezik .

Pjesme su mu zastupljene u velikom broju domaćih i stranih izbora, pregleda, atlasa i antologija poezije. Čuvena antologija slovenske poezije „Iz vijeka u vijek“, koja je objavljena u Moskvi 2003. godine, u redakciji istaknutih ruskih pisaca, kritičara, filologa i akademika, završava se pjesmama Andrije Radulovića.

Aleksandar Ćuković

Dr Aleksandar Ćuković, književnik, politikolog, književni kritičar i filozof, rođen je 1991. godine u Nikšiću.

Objavio je knjige: Sporedni poredak, kratke priče, 2012; Omča, roman, 2013; Konture horizonta, intervjui, 2015; Kad skidaju krila, kratke priče, 2018 – dva izdanja; Pisac u kupatilu, kratke priče, 2019; Vrijeme riječi – Udruženje književnika Crne Gore od 1946. do 2020. godine, monografija, 2020 – koautorstvo sa Milicom Kralj; Herostratov asistent, poezija, 2021; Slučaj Danonoćnik, kritika, 2022; Čelebić: iskustvo i pjesništvo, kritika, 2022; Teror razonode, esejistika, 2024, Strah od igre, kratke priče, 2025, Poetski svjetovi Andrije Radulovića – promenade poetskim univerzumom, kritika, 2026, i Prva biblioteka pristupačnih formata u Crnoj Gori 2006-2026, monografija, 2026.

Dobitnik je književnih nagrada: Marko Miljanov, Mirko Banjević, Miodrag Ćupić, Blagodarje, Vidovdanska povelja, Nadži Naman (Naji Naaman) kao i nagrade za najbolju kratku priču na „Podgorica art festivalu” 2018. godine. Dobitnik je Prve godišnje nagrade Udruženja novinara Crne Gore za 2019. godinu.

Ćukovićeve priče i pjesme prevođene su na engleski, ruski, njemački i arapski jezik. Autor je niza naučnih i stručnih radova iz oblasti društvenih i humanističkih nauka. Priređivač je velikog broja knjiga. Glavni je i odgovorni urednik časopisa Stvaranje i audio časopisa Glas. Bivši je prvi urednik dodatka o kulturi „Ćirilica” dnevnih novina Dan. Viši je istraživač na Istorijskom institutu Univerziteta Crne Gore. Autor je emisije „Kontekst” na Radio i televiziji Nikšić, kao i TV kolumne „Da se razumijemo” na istom mediju.

Balkan Cellos

Cellusion Summer Tour

• Dmitri Prokofjev – čelo/umjetnički rukovodilac
• Olesja Anakovskaja
• Andrej Zakrajšek
• Maja Antić-Kalezić
• Vladimir Virok-Stoletov
• Sari Šaćiri
• Milan Ninković
• Lazar Bubanja

Slaven Ljujić – perkusije

Nevladino udruženje Internacionalna muzičko-scenska asocijacija (IMSA) iz Crne Gore pokrenula je projekat koncertnog ciklusa koji predstavlja inovativan muzički ansambl Balkan 8, sastavljen od osam violončelista i jednog perkusioniste. Idejni tvorac i umjetnički rukovodilac ansambla je renomirani violončelista Dmitrij Prokofjev. Ovaj jedinstveni sastav okuplja muzičare iz Crne Gore i regiona, sa ciljem da reinterpretira i predstavi bogatstvo tradicionalnih melodija Balkana i drugih kultura svijeta kroz originalne aranžmane, u formi visoko profesionalnog koncertnog nastupa.

ZAŠTO OSAM VIOLONČELA?

Ansambl sastavljen od osam violončela predstavlja rijetku formaciju na svjetskoj muzičkoj sceni, zbog složenosti izvođenja i izuzetnih izražajnih mogućnosti koje pruža ovakav instrumentalni sastav. Zvuk violončela obuhvata širok tonski raspon, od dubokih i punih basova do melodijskih linija sličnih ljudskom glasu. U kombinaciji sa perkusijama, ansambl Balkan 8 donosi bogat, prožimajući i emocionalno snažan muzički doživljaj.

REPERTOAR I UMJETNIČKI KONCEPT

Ansambl Balkan 8 specijalizovan je za izvođenje autorskih aranžmana tradicionalnih melodija Balkana i muzičkog nasljeđa različitih naroda svijeta. Njihov repertoar obuhvata: • Tradicionalne melodije sa prostora bivše Jugoslavije i šireg Balkana • Etnomuzičke teme iz Evrope, Bliskog istoka, Indije, Srednje Azije i Afrike • Srednjovjekovne i starije narodne pjesme • Pojedine segmente klasične i filmske muzike uklopljene u tematske cjeline Ansambl koristi tehnike kolaža, rekompozicije i fuzije više muzičkih formi, kreirajući potpuno nove cjeline koje zadržavaju autentičan karakter izvorne melodije, ali u savremenom izvođačkom ruhu. Ovakav pristup

Katarina Peović

Kraj kapitalizma?

Moderator: Marijan Krivak

Kapitalizam ne funkcionira – ali i dalje vlada. U knjizi eseja Kraj kapitalizma? Katarina Peović prati ga tamo gdje nas on najviše pogađa i boli: u plaćama, domovima, ratovima, migrantskim kampovima i na klimatskim frontama. Pokazuje kako logika profita, a ne “ljudska pohlepa”, tjera sustav da razara radnička prava, ruši javno zdravstvo i školstvo, pretvara gradove u igrališta za investitore, a “periferne” zemlje u rezervoare jeftine radne snage.

Umjesto moraliziranja o “korupciji” i “lošim političarima” Kraj kapitalizma? razotkriva istinski sukob: onaj između rada i kapitala, između demokracije svedene na puku mogućnost izlaska na izbore i demokracije u kojoj odlučujemo što ćemo, u kojim količinama i za koga proizvoditi.

Ali što rade radnici, sindikati i studenti? Zašto u Hrvatskoj nema masovnih prosvjeda?

U svojim britkim i briljantnim esejima Katarina Peović prati nit koja od akumulacije kapitala vodi prema ekstremnoj nejednakosti, od fosilnih korporacija prema poplavama, požarima i klimatskim izbjeglicama, od kriza i inflacije prema militarizaciji, rastu desnice i obnovi fašističkih simbola, uvodeći čitatelja u logiku sustava u kojem deset posto najbogatijih drži pola svjetskog bogatstva, a većina šuti i rezignirano glasa protiv sebe.

Kraj kapitalizma? Katarine Peović poziv je na buđenje iz društvene apatije, tekst za one koji osjećaju da sustav puca po šavovima i traže jasan, politički precizan odgovor – što poduzeti.

fraktura.hr

Katarina Peović redovita je profesorica na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci. Magistrirala je i doktorirala na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Autorica je pet knjiga iz područja kulturalne teorije.
Radove publicira u časopisima Crisis and Critique, Badiou Studies, Stasis, Književna smotra, Trípodos, Synthesis Philosophica, Socijalne studije, Contemporary Southeastern Europe, kod izdavača Springer, Liverpool University Press i drugih.

Bila je zastupnica u 10. sazivu Hrvatskog sabora ispred stranke Radnička fronta.

Foto: Barbara Trbojević

MARIJAN KRIVAK (1963.), po struci profesor filozofije – zaposlen na Filozofskom fakultetu Sveučilišta J.J. Strossmayeru Osijeku; po životnoj vokaciji diskofil i filmofil u Zagrebu i… gdjegod to stigne.  Posebični mu je interes kritička svijest umjetnosti i navlastite Filozofije otpora.